Na recept, samo u specijaliziranim zdravstvenim ustanovama.

Atropin-sulfat se primjenjuje u sljedećim stanjima:
• kod spazma pilorusa (uključujući i infantilnu hipertrofičnu stenozu pilorusa), hipertonusa tankog crijeva, hipermotiliteta kolona, bilijarnog spazma, ureteralnih kolika i spazma larinksa
• u preanestetskoj medikaciji za prevenciju ili reduciranje sekretorne aktivnosti respiratornog trakta
• kod otrovanja muskarinom, digitalisom, pilokarpinom, fizostigminom, izofluorofatom, organofosfornim spojevima, insekticidima i karbamatima (antidot)
• kod poremećaja srčanog ritma i arterijskog tlaka uzrokovanih povišenim tonusom n. vagusa tijekom anestezije
• u slučaju akutnog infarkta miokarda s atrioventrikularnim srčanim blokom uzrokovanog povišenim tonusom nervusa vagusa i sinus bradikardijom, udruženo s hipotenzijom i pojačanom iritabilnošću ventrikula
• u slučaju teške bradikardije i sinkope uslijed hiperaktivnog refleksa sinusa karotikusa
• kod kardiopulmonalne reanimacije radi liječenja sinus bradikardije udružene s hipotenzijom, hipoperfuzijom i ektopičnim aritmijama
• kod radioloških pretraga (za relaksaciju gornjeg dijela probavnog sustava i kolona), te u slučaju vagalne reakcije na rendgenske kontraste
• kod poremećaja funkcije urotrakta (za sniženje tonusa mišića detrusora mokraćnog mjehura)
• u stres ehokardiografiji (u kombinaciji dobutamin-atropin ili dipiridamol-atropin).

Kontraindikacije nisu primjenjive pri primjeni atropin-sulfata kod životno ugroženih hitnih slučajeva (na primjer asistolija).
Primjena Atropin-sulfat injekcija nije dozvoljena ako postoji:
• preosjetljivost na atropin ili druge antikolinergike, odnosno neki od pomoćnih sastojaka lijeka
• glaukom zatvorenog kuta, sinehije irisa i leće (povećan intraokularni tlak)
• tahikardija, nestabilni kardiovaskularni status u akutnom krvarenju, ishemija miokarda
• opstrukcija ili stenoza probavnog sustava, paralitički ileus, intestinalna atonija u starijih bolesnika, teški ulcerozni kolitis, toksični megakolon, refluksni ezofagitis
• opstruktivna uropatija
• mijastenija gravis, osim kod nuspojava izazvanih inhibitorima kolinesteraze.

Bolesnici s većim rizikom nuspojave su dojenčad, mala djeca, osobe s Downovim sindromom, bolesnici s oštećenjem mozga ili spastičkom paralizom.
U bolesnika s hipertireoidizmom, bolestima jetre i bubrega, te hipertenzijom potreban je oprez.
Pri primjeni atropin-sulfata u bolesnika s tahiaritmijama, kongestivnim zatajenjem srca i koronarnom bolešću srca potreban je oprez, s obzirom da antimuskarinski lijekovi blokiraju utjecaj vagusa na S-A čvor.
U slučaju povišene temperature okoline u kojoj se primjenjuje lijek ili povišene tjelesne temperature bolesnika, veća je vjerojatnost pojave povećane tjelesne temperature i toplinskog udara, zbog smanjenog znojenja nakon primjene antikolinergika.
Primjena atropina kod proljeva smatra se neadekvatnom i potencijalno opasnom, jer proljev može biti i simptom parcijalne intestinalne opstrukcije.
U bolesnika s hipertrofijom prostate postoji znatno povećana opasnost od nastanka zastoja mokraće.
U bolesnika s kroničnim bolestima pluća i srca potreban je oprez. Naime, smanjena bronhalna sekrecija dovodi do zgušnjavanja prisutnog bronhalnog sekreta i stvaranja bronhalnih čepova, što može utjecati na smanjenje funkcije pluća i srca.
U bolesnika s autonomnom neuropatijom potreban je poseban oprez.
Kod predisponiranih pojedinaca moguća je pojava antikolinergičke psihoze (konfuzija, halucinacije, ataksija, koma i dr.), koja se obično povlači 12-24 sata nakon prekida primjene lijeka.

Prije primjene Atropin-sulfat injekcija izvijestite liječnika o svim lijekovima koje uzimate!
Klinički su najznačajnije interakcije atropin-sulfata s ciklopropanom, ketokonazolom i kalij-kloridom. Ostale klinički značajne interakcije su interakcije s drugim antikolinergicima, amantadinom, antimijastenicima, atenololom, digoksinom, fenotijazinima, haloperidolom, metoklopramidom, opioidnim analgeticima, tricikličkim antidepresivima.
Primjena atropina može izmijeniti rezultate nekih laboratorijskih testova: testa sekrecije želučane kiseline, testove gastričkog pražnjenja i testa izlučivanja fenolsulfonftaleina.

Trudnoća
Atropin prolazi kroz placentu. Primjena atropin-sulfata dozvoljena je samo kada, prema procjeni liječnika, moguća korist za trudnicu prevladava moguće rizike po fetus.
Dojenje
Atropin se izlučuje u majčino mlijeko te potencijalno može predstavljati rizik za dojenče. Dojenje se ne preporuča tijekom primjene lijeka.
Stariji bolesnici
Stariji bolesnici i kod primjene malih doza antikolinergika mogu reagirati uzbuđenjem, agitacijom, smetenošću. Ovi bolesnici posebno su osjetljivi na neke antikolinergičke nuspojave, kao što su: konstipacija, suhoća usta, te retencija urina. Također postoji opasnost od razvoja simptoma nedijagnosticiranog glaukoma. Primjena atropina kod ovih bolesnika može imati utjecaja i na smanjenje funkcije pamćenja.
Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima
Nakon primjene atropina moguće su vrtoglavica i smetnje vida, što u određenim okolnostima može utjecati na smanjenje psihofizičkih sposobnosti bolesnika u radnjama koje zahtijevaju mentalnu pozornost, kao što je rad sa strojevima ili upravljanje vozilom.

Atropin se primjenjuje supkutano, intramuskularno, vrlo polagano intravenski ili endotrahealnim putem.  
Bolesnike u kojih se lijek primjenjuje treba cijelo vrijeme pratiti zbog mogućnosti pojave smetnji srčanog ritma od bradikardije (kod srčanih blokova) i tahikardije do ventrikularne fibrilacije.

Uobičajena shema doziranja za odrasle i djecu stariju od 12 godina:

• antikolinergičko djelovanje - parenteralno 0,5 mg (0,4-0,6 mg) svakih 4-6 sati.
• bradiaritmije - intravenski ili intramuskularno 0,3-0,6 mg svakih 4-6 sati, do maksimalne doze od 2 mg.
• preanestetička medikacija (profilaksa ekscesivne salivacije i sekrecije respiratornog trakta tijekom anestezije) – intramuskularno ili supkutano, 1 sat do najkasnije 1/2 sata prije ili intravenski neposredno prije indukcije anestezije u dozi od 0,3-0,6 mg.
• reanimacija: intravenski 0,5 mg svakih 5 minuta dok se ne postigne željena frekvencija srca. Kod asistolije primjenjuje se u dozi od 3 mg jednokratno. Ako se kod reanimacije atropin ne može primijeniti intravenski, tada se intravenska doza može 2 do 3 puta dati endotrahealnim putem.
• antidot inhibitorima kolinesteraze - 1-2 mg intravenski ili intramuskularno svakih 5-60 minuta do nestanka muskarinskih simptoma, do maksimalne doze od 100 mg unutar prvih 24 sata.
• antidot muskarinu kod otrovanja gljivama - intravenski ili intramuskularno 1-2 mg svaki sat do povlačenja respiratornih simptoma.
• antidot organofosfornim pesticidima - intravenski ili intramuskularno 1-2 mg, ponavljati svakih 20-30 minuta do povlačenja cijanoze. Primjenu atropina treba nastaviti do potpunog izlječenja (ponekad 2 dana ili više).
• gastrointestinalna radiografija - intramuskularno 1 mg.
• dobutamin-atropin stres ehokardiografija - dobutamin se primjenjuje intravenski u infuziji s početnom dozom od 10 µg/kg/min. Svake 3 minute doza se povećava za dodatnih 10 g/kg/min, do maksimalne doze od 40 g/kg/min. U bolesnika u kojih se nakon 6 minuta ne postigne 85%-tna vrijednost maksimalne srčane frekvencije obzirom na dob te se ne jave znakovi ishemije miokarda, potrebno je intravenski primijeniti atropin u dozi od 0,25 mg. Usporedo s primjenom infuzije dobutamina, doza atropina može se ponavljati svake minute do maksimalne doze od 1 mg.
• dipiridamol-atropin stres ehokardiografija - dipiridamol se primjenjuje u infuziji tijekom 4 minute u dozi od 0,56 mgkg. Nakon toga slijedi pauza od 4 minute. Ako se ne pojave znakovi ishemije, slijedi infuzija tijekom 2 minute u dozi od 0,28 mgkg. U bolesnika u kojih se nakon 3 minute ne postigne 85%-tna vrijednost maksimalne srčane frekvencije obzirom na dob te se ne jave znakovi ishemije miokarda, potrebno je intravenski primijeniti atropin u dozi od 0,25 mg.
Atropin se može ponavljati svake minute do maksimalne doze od 1 mg.